Živ roditelj, mrtvi kapital

Jedna od brojnih pošalica – ili bolje rečeno, mentalnih vratolomija – u debelom katalogu splitskog uličnog humora nerijetko se izrekne po završecima vikend-izlazaka i glasi naprosto ‘oš ić sa mnom kod tebe doma?’. Taj (samo)poziv na nastavak programa, ili barem njegov pokušaj, sada postaje jedna u nizu usputnih žrtvi nove splitske realnosti, one u kojoj mladi općenito nemaju imati adekvatni dom za samopozivanje na aftere.  

Kriza stanovanja kao bauk hara svijetom, a najnoviji Eurostatovi podaci – objavljeni ranije ovog tjedna u sklopu istraživačkog rada Becoming adults: Young people in a post-pandemic world – govore kako je Hrvatska u samom vrhu predvodi ionako neslavne liste članica Europske unije kada je u pitanju postotak zaposlenih mladih u dobi između 25 i 34 godine koji i dalje žive sa svojim roditeljima.  

U periodu između 2017. i 2022. u Hrvatskoj je taj postotak dramatično skočio sa 58 na čak 65 posto mladih koji si naprosto ne mogu priuštiti stanovanje. I u svom tom je kupusu baš Split opet ispao specifičan, kao grad u kojem nema aftera osim ako, naravno, niste turist. Onda to nije after, nego prihod.